Biljne masnoće - izvor zdravlja i dugovječnosti?

ulje

Još u pedesetim godinama prošlog stoljeća istraživanja su ukazala na povezanost zasićenih masnoća iz namirnica životinjskog porijekla i srčanih i drugih ozbiljnih bolesti, te su preporuke upućivale da se umjesto dotad obilnog korištenje maslaca i masti (zasićenih masnoća životinjskog porijekla) u jelu i kuhanju, oni izbace iz prehrane i zamijene biljnim uljima (nezasićene masnoće) i margarinom (nezasićena masnoća pretvorena u trans-masnoću procesom hidrogenizacije).

Znači li to da su masnoće biljnog porijekla puno zdravija alternativa, da nas štite od takvih bolesti i da ih možemo obilno koristiti bez straha od štetnosti po zdravlje?

Odgovor je, naravno, ne!

Kao prvo, važno je odmah, jasno i glasno, istaknuti štetnost margarina. Ova visokorafinirana masnoća, iako biljnog porijekla, sadrži opasne zasićene trans masti nastale hidrogenizacijom koje su zbog svoje sintetičke prirode jednako štetne za krvožilni sustav kao i neka hrana životinjskog porijekla!

Što je sa ostalim biljnim masnoćama, zasićenim i nezasićenim, visokorafiniranima i manje rafiniranima? Koliko su one dobre ili loše za ljudsko zdravlje; trebaju li biti dio svakodnevne prehrane, ili ih je bolje izbjegavati?

Jedna od biljnih masnoća kojoj se u zadnje vrijeme pripisuju čudotvorna svojstva je svakako kokosovo ulje. Za razliku od ostalih biljnih ulja, kokosovo ulje je zasićena masnoća, te je zato na sobnoj temperaturi u krutom obliku- poput maslaca, margarina i masti. U valu preporuka o opasnosti zasićenih masnoća koje sam spominjala, dugo je vremena i kokosovo ulje imalo reputaciju loše masnoće koju treba izbjegavati.

No, u posljednjih se nekoliko godina priča okrenula, te smo od stručnjaka dobili zeleno svjetlo da zasićene masnoće opet uključimo u prehranu (opravdano ili ne, pitanje je sad!), pa je tako djevičansko kokosovo ulje zasjelo na tron kao namirnica sa posebnim moćima. Pripisuje mu se antimikrobno djelovanje, uvjeravaju nas da podržava imunitet, snižava razinu 'lošeg' kolesterola u krvi te nam čak, iako sadrži više od 90% zasićenih masnoća, pomaže u mršavljenju!

Ove su tvrdnje još jedna od mnogih zabluda do kojih dolazi kada se hrana i hranjivi sastojci koje hrana sadrži promatraju kroz redukcionističke naočale. Radi se o pristupu koji hranu ne promatra cjelovito, kao sinergiju i harmoniju tvari, već promatra djelovanje jedne izolirane tvari na jednu izoliranu funkciju tijela, te zanemaruje složene interakcije između prehrane i zdravlja.

Redukcionizam na području znanosti o prehrani uzrokuje oprečne rezultate znanstvenih istraživanja, a ti konfliktni zaključci zatim uzrokuju oprečna i zbunjujuća društvena uvjerenja o tome što je zdravo a što nije.

Konkretno kod kokosovog ulja- istina je da ono sadrži srednje lančane masne kiseline koje tijelo neće odmah pohraniti, kao što je to slučaj sa dugo lančanim masnim kiselinama, no možemo li zbog toga kokosovo ulje, koje je poput svih drugih ulja vrlo visokokalorično,  proglasiti 'čuvarom vitke linije'? Upravo ga tako naziva jedan članak na popularnom 'zdravom' portalu na koji sam naišla! Zamislite, ulje koje nas čuva od debljanja…u najmanju ruku sumnjiva i oprečna tvrdnja!

No, to nije sve! Budući da kokosovo ulje sadrži laurinsku masnu kiselinu koja, izdvojena u laboratorijskim uvjetima, ima sposobnost suzbijanja razvoja nekih bakterija, putem redukcionističkih istraživanja te zatim u časopisima, novinama i na internetu odjednom stižu tvrdnje da u našem tijelu kokosovo ulje također ima taj učinak, da djeluje antimikrobno, te da čak može liječiti HIV!

Klinički dokazi ne potvrđuju niti jednu od ovih tvrdnji, no to ne sprečava neumoljivi marketing kokosovog ulja kao čudotvorne namirnice koja samo što nije proglašena panaceom.

Osobno smatram da hladno prešano kokosovo ulje iz organskog uzgoja može biti namirnica koju koristimo, no u vrlo malim količinama i rijetko, a da, kao ni nijedno drugo ulje, ne bi smjelo postati obavezan dio svakodnevne prehrane. Ako ste ljubitelj kokosa pa vas moje riječi rastužuju, vi slobodno navalite na cjelovitije proizvode od kokosa koji sadrže manji udio masnoća a bogati su mineralima, vlaknima i drugim tvarima koje dolaze u paketu cjelovite namirnice (npr. svježe meso kokosa kad posjećujete egzotične krajeve, suhi kokos i sl.).

Što je sa maslinovim uljem, koje već desetljećima ima status najblagotvornijeg ulja i smatra se tajnom mediteranske dugovječnosti?

Ni u ovom slučaju stvarno stanje nije tako ružičasto kako se čini… Jednostruko nezasićene masne kiseline koje maslinovo ulje sadrži smatraju se zdravom prehrambenom masnoćom, a naići ćete i na informaciju da zbog prisutnosti tih masnih kiselina, kao iz zbog prisutnosti vitamina E, sterola i polifenola, konzumacija maslinovog ulja može smanjiti razinu 'lošeg' kolesterola u krvi.

I te me tvrdnje podsjećaju na već spomenuti redukcionistički pristup, gdje promatramo hranu kao skupino zasebnih, jasno definiranih hranjivih sastojaka koji direktno utječu na razvoj ili sprječavanje točno određenih bolesti.

Može li se možda, kao i kod zablude sa su samo zasićene masnoće (a ne prehrana prebogata namirnicama životinjskog porijekla) krivac za srčane bolesti, pretpostaviti da je za zdravlje i dugovječnost ljudi u mediteranskom pojasu zaslužna prehrana bogata cjelovitim i svježim voćem, povrćem žitaricama i mahunarkama te stil života koji vode, a ne samo zalijevanje hrane maslinovim uljem?

Lijepo bi bilo vjerovati u to da nam jedna namirnica, a pogotovo jedno ulje tako finog okusa i teksture poput maslinovog, produžuje život i blagotvorno utječe na zdravlje, no sjetimo se ipak da je ulje-ulje!

Istina, ekstra djevičansko maslinovo ulje, hladno prešano laneno i slična manje rafinirana ulja sigurno su manje štetna od visokorafiniranog suncokretovog, palminog ili sojinog ulja. No usporedimo li njihovu kvalitetu sa cjelovitim namirnicama iz kojih potječu- maslinama, lanenim sjemenkama, sjemenkama suncokreta i sl., te namirnica u svojem izvornom obliku u sebi nose i još pregršt mikronutrijenata te ta harmonija i sinergija prirodnih sastojaka u našem tijelu djeluje sasvim različito od svake te tvari kada bi ju izolirali .

Što se konkretno ulja tiče, nezasićene masnoće iz biljnih ulja sklone su štetnoj oksidaciji.  No, za razliku od koncentriranog ulja dobivenog iz biljaka rafinacijom (pa makar to bilo i hladno prešanje), ulje tj. masnoće koje biljke sadrže u svom cjelovitom obliku nemaju taj štetni učinak, budući da osim ulja te namirnice sadrže i veliki broj antioksidansa koji štite od štetne oksidacije!

Iz tog je razloga mudrije izbjegavati ulja u koncentriranom, tekućem obliku, i osloniti se na cjelovite namirnice kao izvor masnoća- poglavito sjemenke i orašaste plodove, i ne pretjerivati!

Zato ću, kao i većinu mojih tekstova, i ovaj zaokružiti zaključkom da je cjelovita prehrana ključ zdravlja, te da samo konzumacija cjelovite hrane nudi optimalnu apsorpciju, bioraspoloživost i učinkovitost.

Sva prerađena hrana, u koju (i na moju veliku žalost!), spada i maslinovo ulje, ne može, i nikada nam neće moći ponuditi zdravlje kao što to mogu cjelovite namirnice koje stižu direktno iz prirode.

Ne zaboravite, ulje je -ulje!

signature_bold