Jeste li i vi možda super-kušač?

supertasterPrije nekoliko godina imala sam prilike sudjelovati na konferenciji Nobel na sveučilištu Gustavus Adolphus u Minnesoti.

Tada sam se prvi puta susrela sa pojmom supertaster (slobodan prijevod tog termina na hrvatski bio bi super-kušač) na predavanju eksperimentalne psihologinje Linde Bartoshuk sa sveučilišta Yale, koja je ovaj termin i osmislila.

Moj suprug, moj tata i ja sudjelovali smo u eksperimentu u kojem je dr.Bartoshuk svakom sudioniku dala mali komad papira premazan PTU (propylthiouracil) supstancom. Dobili smo uputu da papirić stavimo na jezik i nakon minutu-dvije ispunimo upitnik o svojem doživljaju okusa.

Moj tata i ja papirić smo u istom trenu kada nam je dotakao jezike ispljunuli, jer nam je imao nepodnošljivo gorak okus, dok je moj suprug taj isti papirić žvakao nekoliko minuta i nije okusio ama baš ništa! Nismo tada shvaćali što to točno znači, no na predavanju koje je slijedilo saznali smo sve o super-kušačima, i tematika se pokazala zaista zanimljivom!

Kao što su neki od nas rođeni sa plavim a neki sa smeđim očima, sa kovrčavom ili sa ravnom kosom, jednako tako neki od nas imaju više okusnih pupoljaka na jeziku od drugih, pa se po tom kriteriju svi ljudi mogu podijeliti na super-kušače (oko 25% populacije), osrednje kušače (50% populacije) i ne-kušače (25% populacije).

Jezik super-kušača pretrpan je okusnim pupoljcima (čak do 1100 pupoljaka po kvadratnom centimetru) dok ne-kušač može imati samo 11 pupoljaka na istoj površini jezika.

Tolika gustoća pupoljaka kod super-kušača znači puno veću osjetljivost ne samo na okuse već i na bol, temperaturu i dodir. Ove razlike u okusnoj osjetljivosti unutar populacije znatno utječu na podnošenje određene hrane, posebice za super-kušače za koje je mnogo vjerojatnije da će izbjegavati pretjerano gorku, ljutu, slatku i masnu hranu budući da sve okuse doživljavaju mnogo intenzivnije od osrednjih kušača i ne-kušača. No, što to znači u svakodnevnom životu?

Ukoliko ste super-kušači poput mene i mog tate (a vjerojatno i jednog dijela moje obitelji, jer je gustoća okusnih pupoljaka nasljedna i ovisi o prisutnosti/odsutnosti jednog zasebnog gena), okus kave bit će vam izrazito gorak, pa u kavi neće toliko uživati, a možda je nećete uopće ni piti! Isto vrijedi i za alkohol: u jednoj studiji znanstvenici su usporedili godišnji unos alkohola s gustoćom okusnih pupoljaka na jeziku i osjetljivosti na PTU supstancu u skupini zdravih odraslih ljudi. Ustanovili su da super-kušači piju najmanje alkohola i imaju prirođenu averziju prema alkoholnim pićima (u čemu sam se ja odmah pronašla!) a najveću godišnju količinu alkohola piju ne-kušači koji bi genetski mogli biti predodređeni da ih alkohol najviše privlači.

Za roditelje je svijest o postojanju super-kušača itekako važna! Ukoliko u obitelji imate dijete koje često odbija jesti određenu hranu (a pogotovo gorkasto povrće poput brokule, kupusnjača, maslina, krastavaca itd.) vrlo je vjerojatno da se radi o djetetu super-kušaču koje okuse doživljava puno intenzivnije od vas, te sljedeći put kad dijete tjerate da nešto pojede (jer ne možete shvatiti kako mu nije fino nešto u čemu vi uživate!) sjetite se da svakome od nas hrana ima drugačiji intenzitet okusa te da to treba poštivati, iako to ne znači da ćete prestati nuditi hranu koje dijete trenutno odbija.

Super-kušači imaju genetsku predispoziciju ka odbojnosti prema gorkom okusu koji je često prisutan u povrću. Znanstvenici tek počinju razumijevati vrlo kompleksne načine na koje osjetilo okusa utječe na odabir hrane, pa posljedično i na zdravlje, ali čini se da je žudnja za određenom hranom (poznati krejvinzi) više povezana sa biologijom nego se to ranije smatralo- ovisno o broju okusnih pupoljaka na jeziku s kojima smo rođeni, tip hrane za kojom žudimo definirana je u mnogo većoj mjeri našom fiziologijom nego našom osobnošću!

Dr. Bartoshuk zanimljivo objašnjava da supertasteri žive u svijetu okusa žarkih, blještavih boja dok non-tasteri žive su svijetu okusa blagih, pastelnih boja.

No, super-kušači nemaju super-moći i nisu superiorniji u odnosu na ostatak populacije. Neki super-kušači svoju sposobnost smatraju napornom i ograničavajućom jer im je slatka hrana puno slađa, sol puno slanija, gorak okus je nepodnošljiv, gazirana pića, ljutu papriku i masnoću u hrani intenzivnije osjete, te im alkohol i kava nisu privlačni- što nekima nikako nije po volji jer bi silno voljeli biti 'normalni'!

Istraživanja su također pokazala da su ljudi koji se profesionalno bave hranom i kuhanjem najčešće super-kušači, što me uopće ne iznenađuje, već mi samo potvrđuje logičnost mog vlastitog odabira da se bavim hranom!

Možete li s obzirom na svoj doživljaj hrane procijeniti spadate li u skupinu super-kušača, osrednjih kušača ili ne-kušača? Ponekad nije potreban ciljani test da bismo shvatili da smo mi ili da su ljudi oko nas vrlo osjetljivi na okuse, ili da to uopće nisu. No osim genetske predispozicije, postoje i razni drugi faktori koji određuju kakvu reakciju imamo na određene okuse.

Statistički su žene češće super-kušači od muškaraca, a i razni hormoni također utječu na osjetljivost okusnih pupoljaka, pa je npr. osjetljivost trudnica puno veća u odnosu na žene koje ulaze u klimakterij, a Azijati su češće supertasteri od Bijelaca. No, iako su neki ljudi možda rođeni kao supertasteri, ukoliko su imali jednu ili više upala srednjeg uha tokom života, moguće je da su te upale oštetile živac koji prenosi informaciju okusa s jezika do mozga, i to ne samo osjetljivost na gorak, već i na sve druge okuse.

Unatoč nekim nedostatcima, smatram da bi svi mi super-kušači trebalo biti zahvalni na svojim mnogobrojnim okusnim pupoljcima, jer naš je svijet okusa puno bogatiji, hranu osjećamo intenzivnije, sposobni smo razlikovati i najsuptilnije nijanse u jelima te nemamo potrebu za pretjerano slatkom ili začinjenom hranom. A ukoliko se nađete u društvu super-kušača teme razgovora će se najčešće vrtiti oko hrane, što je puno bolje od razgovora o politici ili vremenu!

signature_bold