Mit o proteinima

avpp_notext-webUkoliko ste u nekom periodu života, iz ovog ili onog razloga, odlučili promijeniti prehranu i odmaknuti se od uobičajenih, klasičnih obrazaca jedenja, a pogotovo ako ste krenuli u smjeru vegetarijanske ili veganske prehrane, neminovno ste se našli u situaciji da odgovarate na vrlo učestalo i iritantno pitanje „A iz koje hrane dobijaš proteine?“

Mnogi ljudi koji se pokušavaju brinuti o svojoj prehrani pitat će se, ili će biti zabrinuti, unose li dovoljno, ili im možda fali, proteina.

Odakle dolazi ta opće raširena zabrinutosti baš oko proteina, i je li ona opravdana?

Briga o, ili čak u nekoj mjeri, opsjednutost proteinima započela je sredinom 19. stoljeća kada su proteini i otkriveni. Sama riječ protein dolazi iz grčke riječi proteios koja nosi značenje 'od primarne važnosti' i sve od tada protein se smatra najvažnijim hranjivim sastojkom o čijem unosu zaista moramo voditi brigu. Od tih davnih vremena pa, u velikoj mjeri, sve do danas, riječ protein smatra se gotovo istoznačnicom s riječju 'meso'. Namirnice životinjskog porijekla, a meso pogotovo, smatrale su se osnovnim izvorom proteina najviše kvalitete, a ljudima je trebalo poprilično vremena da shvate da namirnice biljnog porijekla također sadrže proteine. Mnogi toga ni dan-danas nisu svjesni!

Za svakog tko se želi upuštati u razgovore o adekvatnoj količini proteina u prehrani, bilo bi apsolutno nužno da prvo usvoji sljedeće:

  1. Osnove o tome što su zapravo proteini
  2. Iz kojih se izvora mogu dobiti
  3. Na koji ih način naš organizam koristi
  4. Što stoji iza tvrdnje da je protein iz namirnica životinjskog porijekla 'kvalitetniji' od proteina iz namirnica biljnog porijekla

Tek nakon što vješto baratamo ovim pojmovima, imam se pravo upuštati u propitivanja od proteinima i davati savjete o njihovu unosu. Dakle, krenimo se educirati!

Proteini su dugački lanci od oko 15 do 20 aminokiselina, od kojih su 8 ili 9 esencijalne aminokiseline- što znači da ih ljudsko tijelo ne može proizvesti već ih moramo unositi hranom.

Imaju nekoliko funkcija:

  • kao enzimi
  • kao hormoni
  • kao graditelji strukture (za mišiće, nokte, itd.)

Stoga proteini zaista jesu od životne važnosti za čovjeka- nema sumnje o tome da proteine moramo konzumirati! No pitanje koje se postavlja jest: koja je količina proteina potrebna u svakodnevnoj prehrani, i što se događa ako ih unosimo previše?

Kada hranom unesemo proteine, a svaka vrsta proteina sazdana je od različitih aminokiselina različito raspoređenih u lancu, tijelo te lance razgradi na individualne aminokiseline koje se iz tankog crijeva apsorbiraju u krv, te ih naš organizam onda koristi za proizvodnju vlastitih proteina koji su nam u tom trenutku potrebni. Dakle, doslovce svake sekunde tokom života, naše tijelo sintetizira proteine koji su nam potrebni, naše enzime koji vremenom propadaju. Zato je nužno da prehranom redovito unosimo proteine.

Brzina sintetiziranja proteina koji su nam potrebni ovisi o tome koliko esencijalnih aminokiselina hrana koju jedemo sadrži. Ukoliko neka namirnica sadrži omjer aminokiselina koji odgovara omjeru aminokiselina koje su našem tijelu potrebne, tijelo će proteine sintetizirati brže i efikasnije. Budući da namirnice životinjskog porijekla u većini slučajeva sadrže omjer aminokiselina bliži omjeru koji je potreban ljudskom organizmu, smatralo se da su takvi proteini 'bolje kvalitete' tj. 'više biološke vrijednosti'.

No ovdje baš nije riječ o kvaliteti već samo o brzini sintetiziranja- kada unosimo proteine iz jaja, mesa, mlijeka i ribe tijelo brže dobiva na masi nego kada jedemo rižu, kukuruz ili grah. No ta brzina ima i svoju lošu stranu- ako unosimo previše proteina iz namirnica životinjskog porijekla, oni uzrokuju ne samo brži rast i regeneraciju mišića već pospješuju rast i bilo kakvih formacija u tijelu koje su nepoželjne, kao npr. rast tumora.

Ugledni znanstvenici poput dr. Colina Campbella upozorili su na ovaj problem i svojim istraživanjima dokazali da proteini, iako ih je nužno unositi hranom, ne moraju dolaziti iz namirnica životinjskog porijekla, te da ćemo, ako unos proteina smanjimo čak za 50% od onoga što se trenutno preporučuje (oko 0.9g/kg težine), još uvijek konzumirati dovoljno da bi ostali zdravi ili čak poboljšali svoje zdravlje.

Dakle, ta 'kvaliteta' proteina iz namirnica životinjskog porijekla koja se od sredine 19. stoljeća spominje više nije relevantna, budući da danas znamo da je čovjekovom tijelu potrebno da na dnevnoj bazi unese dovoljnu količinu esencijalnih aminokiselina, no one ne moraju biti prisutne u svakom zalogaju koji pojedemo, već će tijelo, iz sve hrane koju tokom dana unesemo, iskombinirati aminokiseline prisutne u toj hrani te iz njih sintetizirati potrebne proteine.

Ovaj važan podatak omogućuje vam da odahnete i prestanete razbijati glavu o tome jeste li danas pojeli dovoljno proteina, i da li će vam zdravlje biti narušeno ukoliko iz prehrane izbacite životinjske proteine!

Sada znate da namirnice biljnog porijekla također sadrže proteine tj. esencijalne aminokiseline, i ako jedete cjelovite namirnice poput žitarica, mahunarki, povrća, voća, orašastih plodova i sjemenki i pazite da vam je svakodnevna prehrana vrlo raznolika, tijelo će samo, iz raznih izvora aminokiselina, sintetizirati potrebne proteine. A kako biljni proteini nemaju isti negativan učinak na ubrzani rast kao životinjski proteini, negativan efekt prevelikog unosa proteina neće postojati.

Količina proteina koju nam nudi raznolika biljna prehrana sasvim je dostatna i promovira bolje zdravlje od prehrane bogate namirnicama životinjskog porijekla. Zato, vegetarijanci i vegani, iz prehrane izbacite prerađene proizvode i svoju prehranu bazirajte na što raznolikijim i što kvalitetnijim cjelovitim namirnicama i vaše će dugoročno zdravlje biti glavni argument kada netko posumnja u vaše prehrambene izbore!

signature_bold